Pro Evolution Soccer 2012

FIFU smo već recenzirali, a došlo je vrijeme i za najnovije izdanje Konamijeve nogometne simulacije. Igrali smo Pro Evolution Soccer 2012 danima i noćima, a u opširnoj recenziji otkrivamo kako nas se dojmio.




Već godinama pišem podosta slične uvode za PES recenzije. Uvijek počnemo s aktualnim stanjem na tržištu nogometnih simulacija, dodamo koju o povijesti serijala, tome kako se isti želi vratiti na tron žanra i obično se na kraju zapitamo da li je to ovom nastavku uspjelo. Mudro pitanje na kraju ponekad natjera čitatelja da se propita o smislu života i postojanju svemira, ili u najgorem slučaju samo nastavi čitati recenziju.

Uglavnom, danas nećemo imati takav uvod - iz više razloga. Prvo, jer se pomalo naporno ponavljati svaki godine, drugo, jer ne sumnjamo da znate kakvo je trenutno stanje s nogometnim simulacijama i treće, jer smatram da je u uvodu zabavnije pisati o pingvinima. Da, o pingvinima. Jer su izuzetno simpatične životinje, a vjerujemo da ne znate mnogo o njima. Recimo, pingvini bolje vide ispod vode nego na kopnu, što im omogućava superioran vid dok love. Jer love u moru, jeli. Nadalje, riječ je o izuzetno društvenim pticama, koje formiraju „kolonije za parenje“, u kojima ih bude po deset tisuća. Dobro čitate – deset tisuća. Dok se pare. A mi Japance smatramo bolesnim perverznjačinama kad snimaju pornjavu u kojoj ih opći samo par stotina. Doduše, malo nam je nejasna ona kategorija kad guraju hobotnice u intimna mjesta. No dobro, nebitno.

Također, zanimljiv je podatak da mužjaci carskih pingvina zimi leže na jajima dva mjeseca, a ženke su za to vrijeme u moru. Mužjaci prilikom tog perioda ništa ne jedu, žive na rezervama masnoće u tijelu te često izgube i do pola svoje tjelesne težine. Eh te bezrezervne žrtve za obitelj dok se dame zajebavaju uokolo, znamo kako je, mili pingvini. Eto dragi čitatelji, sada znate sve što trebate znati, vrijeme je da svojim znanjem impresionirate prijatelje, obitelj, poznanike, konobare u lokalnoj birtiji, prodavačice u pekarama, cipelare, rudare, naftne inžinjere, arhitekte, skladatelje, snimatelje, stolare, građevinare, slikare, profesore, odvjetnike i prostitutke.



I tako, kada smo vas naučili bitne činjenice o pingvinima, mogli bi mi upaliti taj novi PES. Prvo što ćete primijetiti kada to učinite jest novo igrino lice - kao što smo već pisali, ako odlučite igrati ovu igru, pripremite se na činjenicu da ćete izuzetno često gledati Realovog Cristiana Ronalda. Bilo kuda, Kiki svuda. Izbornici su standardno pregledni i jednostavni, a ne dajte da vas zbuni novi mode imena „Football life“ - nije riječ o ničem novom, već se unutar njega kriju već par nastavaka poznati Become a legend, uvijek popularna Master League te novi Club boss mode, kojeg prvo treba otključati PES Pointsima. Osim potonjeg, kod modova zapravo nema ništa novo, no oni već dobro poznati ipak su doživjeli neke promjene.



Odigrali smo dovoljno utakmica da zaključimo da je Become a Legend ove godine, zahvaljujući nekolicini manjih promjena, ponešto zanimljiviji nego ranije, dobije se osjećaj kao da je ponuđeno više stvari za raditi, no moramo spomenuti frustracije koje je izazvao prvi klub u kojem smo igrali, točnije – frustracije koje su izazvali nesposobni suigrači u tom klubu. Novi Club boss daje vam priliku da postanete Roman Abramović, no nažalost nećete imati priliku šmrkati kokain s tijela skupih prostitutki na vlastitoj jahti, već ćete se baviti onim dosadnijim dijelom posla - financijama i budžetom, određivanjem tko je glavna zvijezda kluba, davanjem uputa za bitne transfere i slično. Ideja je dobra, no definitivno treba još dorade, budući da vrlo brzo postane monotona i dosadi.

Za Master League se usudimo reći da je i dalje kralj „career“ modova, dio igre koji je najadiktivniji te najzanimljiviji i uopće ne sumnjamo da će vas najduže zadržati za ekranom. I tu su uvedene neke manje promjene, poput, recimo, sistema treninga, koje nam previše i ne odgovaraju, no nisu toliko drastične da bi promijenili mišljenje o modu. Treba spomenuti novu sekvencu u svim spomenutim modovima, a riječ je o razgovoru sa savjetnikom čiji je zadatak da vam predstavi novosti, upozna vas sa sljedećim protivnikom, udijeli mudre savjete i slično, no problem je što se njegove izjave prečesto ponavljaju i definitivno treba još malo dorade te raznolikosti. Problematična je i nekolicina nelogičnosti koja krasi ove modove te izaziva lagane frustracije zbog kojih se dobije dojam da je igra možda izašla prije nego što je trebala. Recimo, kada želite „postati legenda“, nakon što trener zamjeni vašeg igrača, svejedno morate odgledati ubrzan ostatak utakmice, a još nelogičniji su treneri u situaciji kada ste šef kluba - vrlo jasno se trude povlačiti najnelogičnije moguće poteze u svemiru. U svemiru, kažemo vam.

Taktički izbornik gdje mijenjamo formacije i igrače doživio je minimalne promjene, još uvijek je sasvim jednostavan i jasan. Među modove se vratio i trening, koji će pomoći privikavanju na novitete u gameplayu, a može vas malo zadržati i jednom kad naučite sve što trebate znati, budući da pruža određen izazov ocjenama nagrađujući pothvate koje postavi pred vas. A svi volimo visoke ocjene. Ipak, trening bi mogao, pa i trebao biti malo opsežniji te ponuditi više sadržaja.





Što se online igre tiče, novost je „myPES“ app, koji je trenutno još u beti, a omogućuje uploadanje rezultata na Facebook, dijeljenje vlastitih statistika, usporedbe s prijateljima i slično. Fascinantno je to sve češće forsiranje društvenih mreža, ne samo u igrama, već u raznim aspektima naših života. Zapravo, upravo mi je sinula vrhunska ideja. Dakle: kondomi koji su povezani na Facebook. Nakon što ga skinete, njegova vlastita aplikacija automatski piše status o upravo završenom činu, pokoji detalj o istome, kao i podatak koliko je trajao, a automatski će se generirati i ljestvica sastavljena prema podatcima tko je od vaših prijatelja najduže izdržao. Navedeno bi izazvalo fin kompetitivni duh među ekipom, a vjerujemo da bi i žene znale cijeniti takve podatke. Eto, ako više ne budete čitali moje tekstove na HCL-u, znajte da je to zato što sam se obogatio na ovom patentu.


Uglavnom, jednom kada izađe iz bete (što bi se trebalo dogoditi već kada budete čitali ovu recenziju), myPES će omogućavati kreiranje privatnih liga te grupa u kojima će biti samo odabrani gameri. Ostatak online igre većinom je isti, još uvijek možete igrati i online Master Ligu, a jedina inovacija je što vas sada igra automatski spaja s ljudima iz regije, kako bi se što više minimizirao lag. Jadni momci i cure iz Konamija nisu ni svjesni specifičnih situacija koje bi kod nas mogle proizaći iz igranja protiv ljudi iz regije, budući da je sveopće poznata ta naša ljubav prema susjedima.

Licence su standardan problem ovog serijala, situacija ni ovog puta nije puno bolja, no barem se još uvijek može pohvaliti Ligom prvaka te South American Copa Libertadoresom. Doduše, igrin community je golem, pa se barem na PC-u jako brzo pojave patchevi koji rješavaju licence, kao i transfere s kojima igra redovito kasni nekih, odokativno, pola godine.

O GAMEPLAYU I SASTANCIMA ANONIMNIH ALKOHOLIČARA

Što se gameplaya tiče, dobili smo točno one inovacije te promjene koje su i najavljene. Dosta je bolji suparnički AI, kako u napadu, gdje se sami puno češće otvaraju i trude igraču s loptom stvoriti prostor, tako i u obrani, gdje se također doista osjeti da „znaju što rade“, puno bolje pokrivaju protivničke igrače i više im se ne događaju glupe greške kao u prethodnim nastavcima. Igra je opet pomalo „olakšana“, u smislu da se određena prednost ponovno daje igračima koji su brzi i na taj način mogu lakše proći protivničku obranu. U prošlom nastavku obrambenog igrača je bilo gotovo nemoguće prijeći u situaciji jedan na jedan, dok se sada opet povremeno događaju situacije da zvijer od igrača poput Messija kao od šale prođe sedam protivničkih igrača i sam zabije gol. Nikako pronaći zlatnu sredinu, treba još poraditi na tom balansu, iako se takve situacije ne događaju baš u svakoj utakmici.



Bila nam je iritantna nemogućnost upućivanja šuta na gol kad god bi se počeli naguravati s obrambenim igračima u prošlom dijelu, što se sada događa rjeđe. Imamo pokoju pohvalu i za AI protivnika, koji je ove godine kvalitetniji i na najvećoj težini napokon nudi nekakav izazov. Ne sumnjamo da znate da je jedna od glavnih inovacija kontroliranje suigrača pomoću desnog „sticka“ na gamepadu, a na izboru imamo „teammate assisted“ te „teammate manual“ kontrole: kod prvih suigrač sam trči naprijed i otvara prostor kad usmjerite desni stick u njegovom smjeru, dok kod drugih sami u potpunosti kontroliramo kretanje suigrača desnim stickom. Potonja metoda traži doista mnogo navikavanja i učenja, no zauzvrat omogućava brojne odlično odrađene akcije jednom kada je savladate. Suigrače ćete moći kontrolirati i prilikom prekida, pa svakako obavite nužnu mentalnu pripremu za silovanje tog desnog sticka.


Golmani, stari PES-ov problem još uvijek su jedna od glavnih igrinih boljki. Nećemo sad opet njihovo ponašanje uspoređivati s ponašanjem momaka iz ustanova za mentalno zaostale, no vjerujemo da bi navijači polomili i noge i ruke golmanima kada bi se ovako doista ponašali. U jednom trenutku brane nemoguće, u drugom im u branku ulaze najbanalniji i najslabiji udarci, dok u trećem stoje dvadesetak metara dalje od okvira branke. Malo chillaju, znate kako je, umori se čovjek 90 minuta stajati na istom mjestu. Već je izašao službeni patch, koji mrvicu popravlja njihovu umjetnu inteligenciju, no još uvijek to ni blizu razine na kojoj bi trebalo biti. Suci ove godine poštuju pravilo prednosti, što je pohvalno, no imaju naviku sviranja faula gotovo na bilo kakav oštriji kontakt, što rezultira prečestim sjeckanjem igre i zna biti pomalo iritantno.



Driblanje je pojednostavljeno, pa ćete sada pritiskom na R2 u kombinaciji s promjenama smjera ili drugim tipkama, izvoditi čitavu lepezu raznolikih opakih poteza kojima ćete zavaravati protivničke obrambene igrače. Fizika lopte povremeno ima manjih problema, zna se fliperoliko (da, upravo sam izmislio novu riječ. Premalo sam plaćen za ovo) i nejasno odbijati od igrača, no nije tako čest slučaj da bi zadavao veće glavobolje. Ono što igračima jest znalo zadavati glavobolje u prošlom nastavku jesu penali, koji su se ipak vratili na stari, jednostavniji način izvođenja. Zvuči kao sasvim dobar razlog za proslaviti s par čašica žestokog. Ali, nemojte reći momcima i curama na sastancima anonimnih alkoholičara. Naime, ne pijem već pola godine. Ili barem oni to misle.


S vizualnog aspekta, igra izgleda u potpunosti pristojno, lica poznatih igrača su sasvim prepoznatljiva, a tu je i nekolicina novih animacija, poradi kojih igra izgleda uvjerljivije te kvalitetnije. Zapelo nam je za oko da su dodane i neke karakteristične animacije za određene igrače te specifične načine na koji se kreću ili pucaju, poput, recimo, prepoznatljivog Cristianovog trka. Življe je i oko samog terena, tu su fotografi i kamermani koji se okreću za igračima, treneri koji nisu statični, a bolje izgleda i publika, koja napokon nosi dresove momčadi za koju navija.

Što se komentatora tiče, tu su šjor Beglin i Champion, koji su na istoj razini kao i prošle godine, no u principu smatramo da bi ta razina trebala biti i ponešto bolja. Naime, komentari su pomalo generični, usudili bi se reći i dosadni, nedostaje im malo kreativnosti, pa i raznolikosti. Glazba koja vas prati dok „visite“ po izbornicima je solidna, no moramo priznati da nas je iznenadila emo/metal stvar s autotuneom i screamanjem. Čovjek jednostavno ne očekuje takvu pjesmu u igri ovog tipa. Zapravo, možda ne bi bilo loše da se takva pjesma ne pojavljuje u igri bilo kojeg tipa. Mislili smo vam staviti link da poslušate stvar, ali shvatili smo da bi vjerojatno stvarno kliknuli iz znatiželje i onda nas proklinjali do kraja života. Pa nećemo. Uglavnom, poanta jest - Pro Evolution Soccer 2012 jedna je sasvim fina igra koja je uvela par zadovoljavajućih inovacija i promijenila nekoliko stvari koje smo joj zamjerali u prošlom nastavku.

AI suigrača je doista pohvalan, kvalitetnija je realizacija napada, kao i obrane, a inovacija zahvaljujući kojoj suigrače možemo kontrolirati desnim stickom, jednom kada se naviknete na nju, stvarno nudi mnoštvo kvalitetno razrađenih akcija i golova. Master Liga još je uvijek najkvalitetniji igrin mode, pa i najkvalitetniji „career“ mode nogometnih simulacija uopće. Ipak, neke stare boljke još su uvijek tu, poput loših golmana ili nedostatka licenci, kvalitetniji bi mogli biti i komentatori, no najviše nam smetaju spomenute nelogičnosti koje ostavljaju osjećaj nedovršenosti. Usporedbe s konkurencijom ustvari nemaju smisla, jer ćemo ionako teško promijeniti mišljenje fanova koji su u svojim glavama odavno sebi zacrtali koja igra je bolja, no činjenica jest da PES svake godine uspijeva biti sve bolji, no ipak mu malo nedostaje da bude na samom vrhu.

Stranica za download :

Klikni